čȅdo
čȅdo sr 〈G mn čȇdā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čedo |
| G | čeda |
| D | čedu |
| A | čedo |
| V | čedo |
| L | čedu |
| I | čedom |
| množina | |
| N | čeda |
| G | čeda |
| D | čedima |
| A | čeda |
| V | čeda |
| L | čedima |
| I | čedima |
Definicija
| 1. | ekspr. dijete, sin, kći |
| 2. | plod žene, novorođenče [majčino čedo] |
Sintagma
∆ čedo revolucije ono što je izniknulo iz procesa revolucije, ob. kao njezin pozitivni ekvivalent
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Čȅdoljūb, Čèdomil, Čèdomir, Čèdoslav; hip.: Čédo, Čéko
◊ pr.: Čédić, Čèdomil, Čékić (330, Istra, Banovina), Čéko (360, sred. Dalmacija)
◊ pr.: Čédić, Čèdomil, Čékić (330, Istra, Banovina), Čéko (360, sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. čędo (rus. čado, stpolj. czędo) ← germ. *kinda-: dijete
