⃟
ako na riječi sugovornika u zn. mora se misliti na uvjete pod kojima se to može dogoditi;
ako (ti) se što dogodi u dijaloškoj situaciji u zn. pretpostavlja ili izražava bojazan od čega;
ako išta,
v. išta ⃟;
ako i nije (nisam itd.)... (tvrdi se da nešto jest ono što kaže riječ u kontekstu iako se dopušta da nije ono što kaže riječ u dopuni izraza) [
to je odlična slika našega slikara, ako i nije njegova najbolja = čak i da nije (njegova najbolja), neka i nije (najbolja), sve i da nije (najbolja), pa baš i da nije (najbolja)];
ako nije (nisam itd.) i... (u kontekstu se dopušta da je nešto onakvo kako kaže riječ u dopuni izraza) [
to je odlična slika našeg slikara, ako nije i njegova najbolja = (a) možda je najbolja, moguće je da je najbolja, (a) dopuštam da je najbolja, (a) možda je (i) najbolja];
jedva ako,
tek ako onoliko koliko slijedi u iskazu, u najboljem slučaju, najviše [
jedva ako ima dvadeset godina]