čèkić
čèkić m 〈G mn čȅkīćā〉
jednina | |
---|---|
N | čekić |
G | čekića |
D | čekiću |
A | čekić |
V | čekiću |
L | čekiću |
I | čekićem |
množina | |
N | čekići |
G | čekića |
D | čekićima |
A | čekiće |
V | čekići |
L | čekićima |
I | čekićima |
1. | ručno oruđe s (najčešće) drvenim drškom i posebno oblikovanim vršnim dijelom za zabijanje čavala i sl. [bravarski čekić; stolarski čekić]; kladivac, mlat |
2. | anat. dio srednjeg uha |
3. | sport a. u boksu zabranjeni udarac šakom odozgo prema dolje (ob. kada boksač drži protivnika) b. u planinarstvu, služi za zabijanje klinova u stijenu; jednim dijelom vezan je za penjača c. v. bager (2) |