Hrvatski jezični portal

čȃst

čȃst ž 〈I -i/čȃšću〉

Izvedeni oblici
jednina
N čast
G časti
D časti
A čast
V časti
L časti
I čašću / časti
množina
N časti
G časti
D častima
A časti
V časti
L častima
I častima
Definicija
1. dostojanstvo koje se zasniva na etičkim načelima, moralni stav koji potiče da se djeluje tako da se stekne poštovanje drugih i sačuva samopoštovanje
2. opće priznanje; počast, uvažavanje
3. moralni dobitak koji izlazi iz kakva važnijeg čina ili pothvata [raditi za čast]
Sintagma
sud časti ob. kolegijalno izabrano tijelo koje ocjenjuje je li koji postupak u skladu s dobrim običajima, obvezama itd.
Frazeologija
čast mi je formula pri početku predstavljanja koga ili čega pred slušateljima ili pred gledateljima i čast i mast pejor. iskoristiti sve, izvući svaku korist;
ispod časti (mi je) ne pristoji mi se, čast mi ne dopušta;
neka nam je u čast jedna od zdravica;
pasti na polju časti formula za objavljivanje čije smrti u ratu;
pozvati na čast pozvati na gozbu;
služi nam na čast pohvala (promjena intonacije pejor.);
svaka (ti, mu) čast! odlično!;
učiniti čast kome odati priznanje
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna), rij. zast.: Čȁstislav, Čȅstistav; hip. (kod nekih preklapanje s Časlav): Čàkan
pr.: Čàkan (Slavonija), Čàkanić (240, Samobor), Čakánović, Čákić (270, priobalje)
Etimologija
prasl. i stsl. čьstь (rus. čest', češ. čest) ≃ skr. citti-: uvid, misao