ćȍpiti
ćȍpiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. ćȍpio/ćȍpila ž〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ćopiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ćopim |
2. | ćopiš |
3. | ćopi |
množina | |
1. | ćopimo |
2. | ćopite |
3. | ćope |
futur | |
jednina | |
1. | ćopit ću |
2. | ćopit ćeš |
3. | ćopit će |
množina | |
1. | ćopit ćemo |
2. | ćopit ćete |
3. | ćopit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ćopih |
2. | ćopi |
3. | ćopi |
množina | |
1. | ćopismo |
2. | ćopiste |
3. | ćopiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ćopio sam |
2. | ćopio si |
3. | ćopio je |
množina | |
1. | ćopili smo |
2. | ćopili ste |
3. | ćopili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ćopio |
2. | bio si ćopio |
3. | bio je ćopio |
množina | |
1. | bili smo ćopili |
2. | bili ste ćopili |
3. | bili su ćopili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ćopi |
množina | |
1. | ćopimo |
2. | ćopite |
glagolski prilog prošli | |
ćopivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ćopio, ćopila, ćopilo | |
ćopili, ćopile, ćopila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ćopljen, ćopljena, ćopljeno | |
ćopljeni, ćopljene, ćopljena |