čȋn
čȋn m 〈N mn čȉnovi/čȋni jez. knjiž.〉
jednina | |
---|---|
N | čin |
G | čina |
D | činu |
A | čin |
V | čine |
L | činu |
I | činom |
množina | |
N | činovi |
G | činova |
D | činovima |
A | činove |
V | činovi |
L | činovima |
I | činovima |
1. | ono što je učinjeno, rezultat radnje; djelo |
2. | činjenje, radnja, djelatnost, opr. mirovanje, v. mirovati |
3. | a. završni segment ciljno usmjerene radnje (npr. dramske) b. jedan od dijelova kazališne predstave, usp. akt (3) |
4. | stupanj u nekoj hijerarhiji, osobito vojničkoj [generalski čin; časnički čin] |
5. | fil. ontološki pojam što označuje zbiljsku djelatnost nekog bića nasuprot mogućnosti djelovanja |