Hrvatski jezični portal

dȉgnuti

dȉgnuti (dȉći) (se) svrš.prez. dȉgnēm (se), pril. pr. dȉgnūvši/dȉgāvši (se), imp. dȉgni (se), aor. dȉgnuh/dȉgoh (se), prid. rad. dȉgnuo/dȉgao (se), prid. trp. dȉgnūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
dići
 
prezent
jednina
1. dignem
2. digneš
3. digne
množina
1. dignemo
2. dignete
3. dignu
 
futur
jednina
1. dići ću
2. dići ćeš
3. dići će
množina
1. dići ćemo
2. dići ćete
3. dići će
 
aorist
jednina
1. digoh
2. diže
3. diže
množina
1. digosmo
2. digoste
3. digoše
 
perfekt
jednina
1. digao sam
2. digao si
3. digao je
množina
1. digli smo
2. digli ste
3. digli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam digao
2. bio si digao
3. bio je digao
množina
1. bili smo digli
2. bili ste digli
3. bili su digli
 
imperativ
jednina
2. digni
množina
1. dignimo
2. dignite
 
glagolski prilog prošli
digavši
 
glagolski pridjev aktivni
digao, digla, diglo
digli, digle, digla
 
glagolski pridjev pasivni
dignut, dignuta, dignuto
dignuti, dignute, dignuta
Definicija
1. (koga, što) a. pomaknuti iz nižeg položaja na viši [dignuti s poda] b. uspraviti, usmjeriti prema gore, postaviti uspravno [dignuti gredu] c. skinuti [dignuti gornji sloj boje] d. pobuniti [dignuti ljude] e. probuditi [dignuti oko osam sati] f. žarg. ukrasti, opljačkati [dignuti veliki novac]
2. (se) a. izaći (o Suncu) b. pomaknuti se iz ležećeg, sjedećeg ili nižeg položaja [dignuti se iz kreveta ustati] c. nadoći, nabujati [diglo se tijesto] d. žarg. doživjeti erekciju
3. (koga, što, se) razg. uspeti (se) na društvenoj ljestvici, postati imućniji; obogatiti (se)
4. (što) postaviti, sazidati, razapeti, razviti, konstruirati itd. ono što se uzdiže nad podlogu na kojoj počiva [dignuti plot; dignuti kolibu; dignuti šator; dignuti zastavu]
5. (što) preuzeti, izvršiti isplatu u svoju korist [dignuti novac na banci]; podići, podignuti
6. (koga) razg. mobilizirati, zavojačiti, pozvati u vojsku
Frazeologija
dignuti čelo (glavu) postati samosvjesniji, ohrabriti se;
dignuti hajku 1. organizirati lov na taj način (na lisicu) 2. pren. organizirati progon ili napade na koga (ob. u javnom životu);
dignuti iz blata (koga) pomoći komu da se uključi u društvo (nakon što je bio na dnu);
dignuti iz pepela obnoviti ono što je bilo uništeno;
dignuti jedra, dignuti sidro 1. otploviti 2. pren. otići (npr. iz nekog društva);
dignuti kuku i motiku (podigla se kuka i motika) 1. podigao se narod, puk, seljaci 2. napasti koga svim sredstvima (ob. pretjerano, neodmjereno);
dignuti na oružje početi oružanu borbu;
dignuti (se) od mrtvih izliječiti (se) od teške bolesti;
dignuti prašinu izazvati da se o čemu naveliko priča, izazvati senzaciju;
dignuti ruke (od koga, od čega) odustati, prestati se brinuti za koga ili što;
dignuti ruku (na koga) udariti koga;
dignuti ruku na sebe pokušati ili izvršiti samoubojstvo;
dignuti (visoko) zastavu (čega) retor. postaviti što kao cilj ili viziju u društvu, uspostaviti što kao vizionarski program [dignuti zastavu prosvjete; dignuti visoko zastavu socijalizma, neol. ideol. 1945];
dignuti zidove (oko koga, čega) pren. izolirati
Etimologija
prasl. *dvigati: pokrenuti (rus. dvígat', češ. zdvihnouti)