Hrvatski jezični portal

dírati

dírati (koga, što) nesvrš.prez. dȋrām, pril. sad. -ajūćī, prid. trp. dȋrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
dirati
 
prezent
jednina
1. diram
2. diraš
3. dira
množina
1. diramo
2. dirate
3. diraju
 
futur
jednina
1. dirat ću
2. dirat ćeš
3. dirat će
množina
1. dirat ćemo
2. dirat ćete
3. dirat će
 
imperfekt
jednina
1. dirah
2. diraše
3. diraše
množina
1. dirasmo
2. diraste
3. dirahu
 
perfekt
jednina
1. dirao sam
2. dirao si
3. dirao je
množina
1. dirali smo
2. dirali ste
3. dirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam dirao
2. bio si dirao
3. bio je dirao
množina
1. bili smo dirali
2. bili ste dirali
3. bili su dirali
 
imperativ
jednina
2. diraj
množina
1. dirajmo
2. dirajte
 
glagolski prilog sadašnji
dirajući
 
glagolski pridjev aktivni
dirao, dirala, diralo
dirali, dirale, dirala
 
glagolski pridjev pasivni
diran, dirana, dirano
dirani, dirane, dirana
Definicija
1. dodirivati prstima, ticati, doticati se čega
2. osvrtati se u razgovoru
3. zadijevati, bockati koga primjedbama
4. izazivati brigu, sućut, samilost, ganuće [njezina priča dira me u srce]
5. (u što) povrijediti, taknuti u osjetljivo mjesto, ne poštivati postojeće stanje
Frazeologija
dirati u jezik mijenjati autoru ono što je on napisao
Etimologija
prasl. *dirati, v. derati