dírati
dírati (koga, što) nesvrš. 〈prez. dȋrām, pril. sad. -ajūćī, prid. trp. dȋrān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | diram |
2. | diraš |
3. | dira |
množina | |
1. | diramo |
2. | dirate |
3. | diraju |
futur | |
jednina | |
1. | dirat ću |
2. | dirat ćeš |
3. | dirat će |
množina | |
1. | dirat ćemo |
2. | dirat ćete |
3. | dirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dirah |
2. | diraše |
3. | diraše |
množina | |
1. | dirasmo |
2. | diraste |
3. | dirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dirao sam |
2. | dirao si |
3. | dirao je |
množina | |
1. | dirali smo |
2. | dirali ste |
3. | dirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dirao |
2. | bio si dirao |
3. | bio je dirao |
množina | |
1. | bili smo dirali |
2. | bili ste dirali |
3. | bili su dirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | diraj |
množina | |
1. | dirajmo |
2. | dirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dirao, dirala, diralo | |
dirali, dirale, dirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
diran, dirana, dirano | |
dirani, dirane, dirana |
1. | dodirivati prstima, ticati, doticati se čega |
2. | osvrtati se u razgovoru |
3. | zadijevati, bockati koga primjedbama |
4. | izazivati brigu, sućut, samilost, ganuće [njezina priča dira me u srce] |
5. | (u što) povrijediti, taknuti u osjetljivo mjesto, ne poštivati postojeće stanje |