diskreditírati
diskreditírati (koga, što) dv. 〈prez. diskredìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| diskreditirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | diskreditiram |
| 2. | diskreditiraš |
| 3. | diskreditira |
| množina | |
| 1. | diskreditiramo |
| 2. | diskreditirate |
| 3. | diskreditiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | diskreditirat ću |
| 2. | diskreditirat ćeš |
| 3. | diskreditirat će |
| množina | |
| 1. | diskreditirat ćemo |
| 2. | diskreditirat ćete |
| 3. | diskreditirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | diskreditirah |
| 2. | diskreditiraše |
| 3. | diskreditiraše |
| množina | |
| 1. | diskreditirasmo |
| 2. | diskreditiraste |
| 3. | diskreditirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | diskreditirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | diskreditirao sam |
| 2. | diskreditirao si |
| 3. | diskreditirao je |
| množina | |
| 1. | diskreditirali smo |
| 2. | diskreditirali ste |
| 3. | diskreditirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam diskreditirao |
| 2. | bio si diskreditirao |
| 3. | bio je diskreditirao |
| množina | |
| 1. | bili smo diskreditirali |
| 2. | bili ste diskreditirali |
| 3. | bili su diskreditirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | diskreditiraj |
| množina | |
| 1. | diskreditirajmo |
| 2. | diskreditirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| diskreditirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| diskreditiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| diskreditirao, diskreditirala, diskreditiralo | |
| diskreditirali, diskreditirale, diskreditirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| diskreditiran, diskreditirana, diskreditirano | |
| diskreditirani, diskreditirane, diskreditirana | |
Definicija
| 1. | (po)kvariti, uništiti/uništavati čiju reputaciju; osramotiti |
| 2. | prouzročiti da se u što sumnja (svojim postupkom proigrati čije povjerenje i sl.) |
| 3. | odbiti/odbijati da se u što vjeruje, osporiti/osporavati komu autoritet |
| 4. | (se) (iz)gubiti povjerenje vlastitom krivnjom |
Etimologija
✧ dis-2 + lat. credere: vjerovati, povjeriti
