dòbiti
dòbiti (koga, što) svrš. 〈prez. dȍbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dobìven〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dobiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dobijem |
2. | dobiješ |
3. | dobije |
množina | |
1. | dobijemo |
2. | dobijete |
3. | dobiju |
futur | |
jednina | |
1. | dobit ću |
2. | dobit ćeš |
3. | dobit će |
množina | |
1. | dobit ćemo |
2. | dobit ćete |
3. | dobit će |
aorist | |
jednina | |
1. | dobih |
2. | dobi |
3. | dobi |
množina | |
1. | dobismo |
2. | dobiste |
3. | dobiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dobio sam |
2. | dobio si |
3. | dobio je |
množina | |
1. | dobili smo |
2. | dobili ste |
3. | dobili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dobio |
2. | bio si dobio |
3. | bio je dobio |
množina | |
1. | bili smo dobili |
2. | bili ste dobili |
3. | bili su dobili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dobij |
množina | |
1. | dobijmo |
2. | dobijte |
glagolski prilog prošli | |
dobivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dobio, dobila, dobilo | |
dobili, dobile, dobila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dobiven / dobit, dobivena / dobita, dobiveno / dobito | |
dobiveni / dobiti, dobivene / dobite, dobivena / dobita |
1. | doći u posjed čega ili primiti ono što se dotada nije imalo |
2. | zaraditi, steći |
3. | uspostaviti ili biti u vezi telefonom i sl. [dobiti vezu] |
4. | iskusiti ili trpjeti, biti pogođen čijom kaznom ili sudbinom [dobiti četiri godine zatvora; dobiti na lutriji] |