dȍdo
dȍdo m
Definicija
etnol. reg. hip. stric u Dalmaciji i Hercegovini
Onomastika
♦ Dódo m. os. ime (potvrđeno u hrv. spomenicima u 11. st.), zast.: Dȍdomīr, Dodòvit
◊ pr.: Dòdaj (21, Bjelovar, Poreč, Zadar), Dòder (Virovitica, Osijek, Varaždin), Dòdeš, Dódich (Poreč, Buje), Dódič (Rijeka), Dódić (346, Zagreb, Poreč, Ivanić Grad, Istra, te danas doseljenici s Janjeva na Kosovu), Dòdiš, Dòdlek (260, Čakovec), Dȍdoja (110, Solin, Split), Dodólović, Dòdoš (260, Banovina, Moslavina)
◊ pr.: Dòdaj (21, Bjelovar, Poreč, Zadar), Dòder (Virovitica, Osijek, Varaždin), Dòdeš, Dódich (Poreč, Buje), Dódič (Rijeka), Dódić (346, Zagreb, Poreč, Ivanić Grad, Istra, te danas doseljenici s Janjeva na Kosovu), Dòdiš, Dòdlek (260, Čakovec), Dȍdoja (110, Solin, Split), Dodólović, Dòdoš (260, Banovina, Moslavina)
Etimologija
✧ onom. dodo (bug. doda, dodola) + le (čest.), usp. li
