dogòditi se
dogòditi se svrš. 〈prez. dògodīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. dogòdio se〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dogoditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dogodim |
| 2. | dogodiš |
| 3. | dogodi |
| množina | |
| 1. | dogodimo |
| 2. | dogodite |
| 3. | dogode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dogodit ću |
| 2. | dogodit ćeš |
| 3. | dogodit će |
| množina | |
| 1. | dogodit ćemo |
| 2. | dogodit ćete |
| 3. | dogodit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dogodih |
| 2. | dogodi |
| 3. | dogodi |
| množina | |
| 1. | dogodismo |
| 2. | dogodiste |
| 3. | dogodiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dogodio sam |
| 2. | dogodio si |
| 3. | dogodio je |
| množina | |
| 1. | dogodili smo |
| 2. | dogodili ste |
| 3. | dogodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dogodio |
| 2. | bio si dogodio |
| 3. | bio je dogodio |
| množina | |
| 1. | bili smo dogodili |
| 2. | bili ste dogodili |
| 3. | bili su dogodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dogodi |
| množina | |
| 1. | dogodimo |
| 2. | dogodite |
| glagolski prilog prošli | |
| dogodivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dogodio, dogodila, dogodilo | |
| dogodili, dogodile, dogodila | |
Frazeologija
⃟ ako se meni (tebi, njemu itd.) što dogodi 1. doslovno (bojazan od kakve neprilike) 2. formula kojom se razgovara i pretpostavlja smrt tako da se ona ne spomene;
dogodilo se kao curi dijete iron. (u šali) ne znajući, ne hoteći, slučajno; tek tako [meni se moje knjige nisu dogodile kao curi dijete, nego sam nad njima razmišljao i krvavo radio]
dogodilo se kao curi dijete iron. (u šali) ne znajući, ne hoteći, slučajno; tek tako [meni se moje knjige nisu dogodile kao curi dijete, nego sam nad njima razmišljao i krvavo radio]
Etimologija
✧ do-1 + v. goditi
