dokázati
dokázati (što, se) svrš. 〈prez. dòkāžēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokazati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokažem |
| 2. | dokažeš |
| 3. | dokaže |
| množina | |
| 1. | dokažemo |
| 2. | dokažete |
| 3. | dokažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokazat ću |
| 2. | dokazat ćeš |
| 3. | dokazat će |
| množina | |
| 1. | dokazat ćemo |
| 2. | dokazat ćete |
| 3. | dokazat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dokazah |
| 2. | dokaza |
| 3. | dokaza |
| množina | |
| 1. | dokazasmo |
| 2. | dokazaste |
| 3. | dokazaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokazao sam |
| 2. | dokazao si |
| 3. | dokazao je |
| množina | |
| 1. | dokazali smo |
| 2. | dokazali ste |
| 3. | dokazali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokazao |
| 2. | bio si dokazao |
| 3. | bio je dokazao |
| množina | |
| 1. | bili smo dokazali |
| 2. | bili ste dokazali |
| 3. | bili su dokazali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokaži |
| množina | |
| 1. | dokažimo |
| 2. | dokažite |
| glagolski prilog prošli | |
| dokazavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokazao, dokazala, dokazalo | |
| dokazali, dokazale, dokazala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokazan, dokazana, dokazano | |
| dokazani, dokazane, dokazana | |
Definicija
| 1. | činjenicama utvrditi istinitost, izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza |
| 2. | (se) postupcima, radom, uspjesima postići dobro mišljenje o sebi među stručnjacima, u javnosti itd. |
Etimologija
✧ do-1 + v. kazati
