Hrvatski jezični portal

Dȍminik

Dȍminik (Domìnik)

Definicija
1. v.
2. Sv. (pravo ime Domingo de Guzmán) (1170—1221), španjolski propovjednik, osnivač dominikanskog reda
Onomastika
♦ m. os. ime (svetačkoga podrijetla; ime se širi kultom Dominga de Guzmana); isto: Dȍmenīk (Domènik), Dòmīnko, Dȕminīk; hip.: Dȋnko, Dmíne, Dmȋnko, Dȍma, Dóme, Dùnjko, Ménko i sl.; Domìnika ž. os. ime (svetica pogubljena u doba Dioklecijana); isto: Domènika, usp. Nedjeljko i Nedjeljka
pr.: Dìminčić (Velika Gorica), Dìminić (220, Labin, Istra, Primorje), Dimjášević (Daruvar, Križevci), Dímlić (Benkovac, sred. i S Dalmacija), Dímnić (Dubrovnik), Dímšić (Slavonski Brod, I Slavonija), Dȉnčec (Sisak), Dínčić (Omiš), Dínić (Ploče, Istra, Primorje, Podravina), Dínković (Bjelovar, Slavonija), Dmȉnić (Krk, Pula), Dmȉović (Rijeka, S Dalmacija), Dȍma (Virovitica), Dómac (Vinkovci), Dòmakuš (Podravska Slatina, Podravina), Dòmančić (130, Hvar, Brač, Dalmacija), Dòmandžić (Rijeka, Vrgorac), Dòmankušić (Posavina), Dománovac (Valpovo), Dománović (Požega, Osijek, Labin), Domànskī (Karlovac), Dȍmičić, Dómić (430, Split, sred. Dalmacija, Kordun, I Slavonija), Dòmika (Pula, Rijeka), Dòmikulić (Split), Dòmin (Jastrebarsko, Pokuplje, Posavina), Dȍmines (Rijeka), Dòmini (Zadar, Čazma), Dòminić (430, Čakovec, Prigorje, Podravina, Moslavina), Dòminik (Čakovec, Rijeka), Dominíković (Domìniković) (370, Metković, J Dalmacija), Dȍminis (260, Zadar, S Dalmacija, otoci, ← tal.), Dȍmīnko (80, Zagreb, Zagorje, Podravina, Prigorje), Domínković (570, Županja), Dòminkuš (Donja Stubica, Ivanić Grad, Zadar), Dòminović (Domínović) (130, Imotski, sred. Dalmacija, Slavonija uz Dravu), Dȏmnik (Poreč, Varaždin), Dȍmnjāk (Sinj, sred. Dalmacija), Dòmokuš (Virovitica, Rijeka), Dȏmšić (180, Duga Resa), Dòmunkoš (Čakovec, Varaždin), Dùmančić (880, Osijek, Imotski, Slavonija), Dȕmanić (260, Split), Dùmenčić (480, Primorje, Lika, Podravina), Dȕmešić (110, Ozalj, Pokuplje, Posavina), Dȕmičić (140, Rab, Primorje, Gorski kotar, Pokuplje), Dúmić (560, Rab, Pokuplje, Prigorje), Dúnjko (Čakovec), Ménac, Mènčetić, Menegèlo (Split), Mènegon (Pakrac), Menegóni (Pakrac, Nova Gradiška), Mengèlo (Split), Mèngić, Mengȋni (← tal.), Mèngović (Istra), Mènković (Sisak, Banovina, Istra, Primorje), Mȋnčić (Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija), Mȋnić (250, Gvozd, Banovina), Mìnigo (Split, J i sred. Dalmacija), usp. Despot, usp. Kurjak
top.: Mìnčeta (kula u Dubrovniku)
Etimologija
lat. Dominicus, v. dominus