Hrvatski jezični portal

vòjnīk

vòjnīk m 〈G vojníka, V vȍjnīče, N mn vojníci〉

Izvedeni oblici
jednina
N vojnik
G vojnika
D vojniku
A vojnika
V vojniče
L vojniku
I vojnikom
množina
N vojnici
G vojnika
D vojnicima
A vojnike
V vojnici
L vojnicima
I vojnicima
Definicija
1. onaj koji služi u vojsci, koji vrši vojničku službu bez obzira na čin
2. običan vojnik bez čina
Sintagma
vojnik Partije ideol. pov. onaj koji vjerno izvršava zadatke koje mu postavlja Komunistička partija
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Vȍjmīl, Vȍjmīr, Vòjimīr, Vòjislav te imena tipa: Bèrivōj, Bòrivōj, Dòbrivōj, Mìlivōj, Ràdivōj i sl.; hip.: Vȍjāk, Vòjin, Vójko, Vójo, Vóko; ž. os. imena: Vȍjka, Vȏjna
pr. (od imena, prema zanimanju, nadimačka i etnici): Vȍjāk (270, Pokuplja, Pula, Samobor, Slavonija), Vojáković (Zlatar Bistrica, Zabok), Vòjanić (Ozalj, Karlovac), Vòjasić (Sisak), Vȏjčić (Ploče, J Dalmacija), Vòjičić (Dugo Selo, I Slavonija), Vójić (120, Labin, Istra, Rijeka), Vòjinić (Dubrovnik), Vojínović (210, Split, Primorje, Istra, Knin), Vójković (810, Sinj, sred. Dalmacija, Garešnica), Vȏjnica (Podravska Slatina), Vȍjnić (250, Pula, Dubrovnik, Gospić, Slavonija), Vojníković (Zagreb i okolica, Turopolje), Vójnović (2560, Banovina, I Slavonija, Gvozd, Lika), Vójsković (Pazin, Pula, v. i vosak), Vòkas (Daruvar), Vòkičić (Nova Gradiška), Vókić (110, Zagreb i okolica, Slavonski Brod, Banovina), Vòkšan (Ðurđevac, Zagreb)
top. (naselja): Vojákovac (Križevci, 321 stan.), Vòjīšnica (Vojnić, 636 stan.), Vòjlovica (Orahovica, 18 stan.), Vȍjnić-Brȇg (Zabok, 209 stan.), Vójnovac (Ogulin, 160 stan.), Vójnovec Kálničkī (Križevci, 217 stan.), Vójnovec Lȍborskī (Zlatar, 524 stan.), Vójnović Bȑdo (Karlovac, 27 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. vojinъ: ratnik (rus. vóin, češ. vojín), lit. vyti: tjerati, loviti