Hrvatski jezični portal

vráčati

vráčati () nesvrš.prez. vrȃčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
vračati
 
prezent
jednina
1. vračam
2. vračaš
3. vrača
množina
1. vračamo
2. vračate
3. vračaju
 
futur
jednina
1. vračat ću
2. vračat ćeš
3. vračat će
množina
1. vračat ćemo
2. vračat ćete
3. vračat će
 
imperfekt
jednina
1. vračah
2. vračaše
3. vračaše
množina
1. vračasmo
2. vračaste
3. vračahu
 
perfekt
jednina
1. vračao sam
2. vračao si
3. vračao je
množina
1. vračali smo
2. vračali ste
3. vračali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam vračao
2. bio si vračao
3. bio je vračao
množina
1. bili smo vračali
2. bili ste vračali
3. bili su vračali
 
imperativ
jednina
2. vračaj
množina
1. vračajmo
2. vračajte
 
glagolski prilog sadašnji
vračajući
 
glagolski pridjev aktivni
vračao, vračala, vračalo
vračali, vračale, vračala
 
glagolski pridjev pasivni
vračan, vračana, vračano
vračani, vračane, vračana
Definicija
1. proricati sudbinu ili budućnost (gledajući u dlan, u grah, bacajući karte i sl.), baviti se vračanjem, gatanjem
2. obavljanjem nekih radnji ili izgovaranjem riječi nastojati otkloniti zlo ili bolest; bajati, čarati
Onomastika
pr. (prema zanimanju i nadimačka): Vrȃč (Daruvar, Garešnica, Slavonski Brod), Vràčan (110, Sisak, Banovina, Moslavina), Vràčār (290, Gospić, Karlovac, Vojnić, Lika), Vračárević (Petrinja, Pakrac), Vràčarić (180, Vukovar, I Slavonija, Virovitica), Vráčević (200, Ðakovo, Vrbovec, Slavonija), Vràčić (190, Požega, I Slavonija, Nova Gradiška), Vràčun (Slavonski Brod, Zagreb)
Etimologija
prasl. i stsl. vračь: liječnik, vrač (rus. vrač, slov. vrač)