Hrvatski jezični portal

tìpičan

tìpičan prid.odr. -čnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N tipičan
G tipična
D tipičnu
A tipična / tipičan
V tipični
L tipičnu
I tipičnim
množina
N tipični
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipične
V tipični
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
 
srednji rod
jednina
N tipično
G tipična
D tipičnu
A tipično
V tipično
L tipičnu
I tipičnim
množina
N tipična
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipična
V tipična
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
 
ženski rod
jednina
N tipična
G tipične
D tipičnoj
A tipičnu
V tipična
L tipičnoj
I tipičnom
množina
N tipične
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipične
V tipične
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N tipični
G tipičnog / tipičnoga
D tipičnom / tipičnome / tipičnomu
A tipičnog / tipični
V tipični
L tipičnom / tipičnome / tipičnomu
I tipičnim
množina
N tipični
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipične
V tipični
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
 
srednji rod
jednina
N tipično
G tipičnog / tipičnoga
D tipičnom / tipičnome / tipičnomu
A tipično
V tipično
L tipičnom / tipičnome / tipičnomu
I tipičnim
množina
N tipična
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipična
V tipična
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
 
ženski rod
jednina
N tipična
G tipične
D tipičnoj
A tipičnu
V tipična
L tipičnoj
I tipičnom
množina
N tipične
G tipičnih
D tipičnim / tipičnima
A tipične
V tipične
L tipičnim / tipičnima
I tipičnim / tipičnima
Definicija
1. koji iskazuje osnovna obilježja i značajke društvene grupe, nacije i sl.; reprezentativan, normalan, prosječan [tipična hrvatska obitelj], opr. atipičan
2. koji je po propisima, običajima, koji ima značajke tipa (1); propisan, uzoran
3. pren. pejor. koji ima značajke tipa (4) [baš je tipičan]
Etimologija
✧ vidi tȋp