téžiti
téžiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
težiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | težim |
2. | težiš |
3. | teži |
množina | |
1. | težimo |
2. | težite |
3. | teže |
futur | |
jednina | |
1. | težit ću |
2. | težit ćeš |
3. | težit će |
množina | |
1. | težit ćemo |
2. | težit ćete |
3. | težit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | težah |
2. | težaše |
3. | težaše |
množina | |
1. | težasmo |
2. | težaste |
3. | težahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | težio sam |
2. | težio si |
3. | težio je |
množina | |
1. | težili smo |
2. | težili ste |
3. | težili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam težio |
2. | bio si težio |
3. | bio je težio |
množina | |
1. | bili smo težili |
2. | bili ste težili |
3. | bili su težili |
imperativ | |
jednina | |
2. | teži |
množina | |
1. | težimo |
2. | težite |
glagolski prilog sadašnji | |
težeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
težio, težila, težilo | |
težili, težile, težila |
1. | () biti težak, imati težinu izraženu odgovarajućom jedinicom mjere |
2. | (za kim, za čim, čemu) željeti što, usmjeravati rad na što i sl. za postizanje takva cilja; osjećati privlačnost prema komu ili prema čemu; stremiti |