tȏn
tȏn m 〈N mn tónovi〉
jednina | |
---|---|
N | ton |
G | tona |
D | tonu |
A | ton |
V | tone |
L | tonu |
I | tonom |
množina | |
N | tonovi |
G | tonova |
D | tonovima |
A | tonove |
V | tonovi |
L | tonovima |
I | tonovima |
1. | a. fiz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastičnog tijela i u kojem se razlikuju visina, jačina, boja i trajanje b. karakteristična kvaliteta i boja nekog glazbala ili ljudskog glasa [raspjevani ton gitare] |
2. | lik. svojstvo i nijansa boje [topli ton; hladni ton] |
3. | način govora ili obraćanja, ophođenja u društvu [majčinski ton; odrješit ton] |