tȅpati
tȅpati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | tepam |
2. | tepaš |
3. | tepa |
množina | |
1. | tepamo |
2. | tepate |
3. | tepaju |
futur | |
jednina | |
1. | tepat ću |
2. | tepat ćeš |
3. | tepat će |
množina | |
1. | tepat ćemo |
2. | tepat ćete |
3. | tepat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tepah |
2. | tepaše |
3. | tepaše |
množina | |
1. | tepasmo |
2. | tepaste |
3. | tepahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tepao sam |
2. | tepao si |
3. | tepao je |
množina | |
1. | tepali smo |
2. | tepali ste |
3. | tepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tepao |
2. | bio si tepao |
3. | bio je tepao |
množina | |
1. | bili smo tepali |
2. | bili ste tepali |
3. | bili su tepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | tepaj |
množina | |
1. | tepajmo |
2. | tepajte |
glagolski prilog sadašnji | |
tepajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
tepao, tepala, tepalo | |
tepali, tepale, tepala |
1. | () izgovarati glasove kao dijete kad počinje govoriti |
2. | (komu) nadijevati riječi odmila, nježno govoriti kome (ob. djeci) |
3. | v. tepsti (1b) |