Hrvatski jezični portal

teològija

teològija ž

Izvedeni oblici
jednina
N teologija
G teologije
D teologiji
A teologiju
V teologijo
L teologiji
I teologijom
množina
N teologije
G teologija
D teologijama
A teologije
V teologije
L teologijama
I teologijama
Definicija
1. pov. kod starih Grka sve pjesme i priče o bogovima
2. rel. ukupnost učenja o Bogu i vjeri; bogoslovlje
3. meton. škola u kojoj se uči teologija
Sintagma
apofatička teologija teologija koja uči da je svaki govor neprimjeren kada se govori o Bogu; pozitivne tvrdnje o Bogu samo su ograničeno istinite i potrebna im je popratna negacija koja pokazuje da se Bog ne može u potpunosti upoznati i opisati; negativna teologija, opr. katafatička teologija;
biblijska teologija teološka disciplina koja nastoji shvatiti i artikulirati iskustvo vjere i ustanoviti što suvremenom kršćaninu znači iskustvo vjere koje nalazi u biblijskim tekstovima protumačenima na suvremen način;
crnačka teologija teologija koja se pojavila u SAD-u 1960-ih kao izravna reakcija na društvena događanja; želi osloboditi teologiju europocentričnih postavki;
dogmatska teologija teološka disciplina kojoj je zadaća da uredi i sintetizira podatke iz Svetog pisma sa ciljem da razumljivo i sustavno protumači vjerske istine;
fundamentalna teologija teološka disciplina koja proučava temelje vjere, odnosno uvjete i vjerodostojnost (kako, zašto i što) »dolaženja do vjere« (u najširem smislu obraćenje); često je rezultat razgovora s nekršćanskim znanstvenicima;
ivanovska teologija pov. objavljen i inspiriran nauk koji se izlaže u Ivanovu evanđelju i u tri Ivanove poslanice (donekle i u Apokalipsi);
katafatička teologija teologija koja iznosi pozitivne izjave o Bogu, opr. apofatička teologija;
kerigmatska teologija teologija koja se zasniva na kerigmi;
kontroverzna teologija metodičko-sistematska teološka refleksija o učenjima nekatoličkih kršćanskih zajednica, osim onih nastalih u doba reformacije;
mistična teologija teološka disciplina koja proučava mistični aspekt vjere;
moralna teologija teološka disciplina koja istražuje odgovornost kršćaninova ponašanja u praktičnom životu;
naravna (prirodna) teologija teologija koja nastoji isključivo uz pomoć ljudskog razuma pokazati da je opravdano vjerovati u Božju opstojnost i razjasniti Božja svojstva; naturteologija, teodiceja;
objavljena teologija teološko znanje koje počiva na vjeri i Svetom pismu;
praktična teologija teološka disciplina koja nastoji shvatiti iskustvo vjere s obzirom na njezinu pastoralnu dimenziju; dopunjuje sistematsku teologiju;
sistematska teologija teološka disciplina koja proučava razna učenja u vjerničkoj zajednici, objedinjuje različite dijelove vjere i ugrađuje ih u sustav;
teologija laička teološka disciplina koja proučava načine da se i laici uključuju u život i aktivnosti Crkve;
teologija oslobođenja teološka disciplina (od pol. 20. st.) koja nastoji ponovno oživjeti kršćansku predanost preobrazbi svijeta, da bi pridonijela stvaranju Kraljevstva Božjeg i društvene pravde; ob. se vezuje uz umjereno lijeve društvene ideje i pokrete, posebno u Južnoj Americi
Etimologija
lat. theologia ← grč. theología ≃ teo- + -logija ≃ theológos: koji poučava o Bogu