Hrvatski jezični portal

telèfōn

telèfōn m 〈G telefóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N telefon
G telefona
D telefonu
A telefon
V telefone
L telefonu
I telefonom
množina
N telefoni
G telefona
D telefonima
A telefone
V telefoni
L telefonima
I telefonima
Definicija
tehn.
1. elektronički uređaj ili sustav za prihvat i reprodukciju zvuka na daljinu
2. aparat kojim se prenosi glas na daljinu [javiti se telefonom; zvati telefonom; isključiti telefon; uključiti telefon; telefon zvoni; pri telefonu! = odgovor na poziv A: Molim g. ravnatelja B: Pri telefonu!; igrati se pokvarenog telefona upasti u situaciju kada se namjerno ili slučajno prenose netočne informacije]; (telefonski) aparat
Sintagma
bežični telefon tehn. razg. telefon čije postolje i slušalica nisu međusobno povezani žicom;
mobilni telefon, v. mobitel;
telefon-restant poruka koja je pod šifrom ostavljena na telefonskoj centrali i zainteresiranoj osobi se priopćava kada se ona javi
Etimologija
✧ tele- + -fon