Hrvatski jezični portal

bòjkot

bòjkot m

Izvedeni oblici
jednina
N bojkot
G bojkota
D bojkotu
A bojkot
V bojkote
L bojkotu
I bojkotom
množina
N bojkoti
G bojkota
D bojkotima
A bojkote
V bojkoti
L bojkotima
I bojkotima
Definicija
1. čin moralne osude kojim se odbija suradnja s pojedincem, organizacijom, poduzećem ili državom, organizirano odbijanje suradnje u čemu, odbijanje sudjelovanja [organizirati bojkot; provesti bojkot; vršiti/izvršiti bojkot]; opstrukcija
2. ekon. prekid odnosa s određenom osobom, organizacijom, zemljom radi pritiska i iznuđivanja zahtijevanih ustupaka
Etimologija
engl. boycott, prema C. C. Boycottu, engleskom upravitelju imanja u Irskoj protiv kojeg su se Irci 1880. pobunili ne upotrijebivši silu