te
te vezn.
1. | između sastavnih rečenica ukazuje na a. uzročno-posljedičnu vezu onoga što je u njima izloženo; pa [bacila se na pobožnost, te su je smatrali sveticom] b. jednosmjerna značenja; pa, i [radovala se što je nestalo bojazni te što ju je zaokupilo ugodno čuvstvo bezbrige] |
2. | a. (ob. ponovljeno) u pričanju, za nabrajanje (najčešće uz naglašeno gomilanje) [u naslovima sve veća slova, te neki upitnici, te uskličnici] b. za vezivanje istih ili sličnih riječi koje se ponavljaju, kad se ističe intenzitet ili trajnost radnje ili neka druga okolnost; pa [nema te nema] |
3. | umjesto posljednjeg veznika i ili umjesto posljednje cjeline u nabrajanju [postrojenje i uređaji te alati; postrojenja i uređaji te alati i strojevi] |
4. | razg. knjiš. u vezi s česticom li, za pojačavanje iskaza [nevaljalče, te li nevaljalče] |
5. | rij. knjiš. (u vezi te ne) što ne [Daumier žaljaše te ne dospijeva ilustrirati Aristofana] |
6. | knjiš. a da [nema čovjeka začaranog teatrom te nije maštao o svečanom trenutku svog prvog nastupa na sceni] |