tȅpsti
tȅpsti nesvrš. 〈prez. tèpēm, pril. sad. tèpūći, gl. im. tèpēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tepsti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tepem |
2. | tepeš |
3. | tepe |
množina | |
1. | tepemo |
2. | tepete |
3. | tepu |
futur | |
jednina | |
1. | tepst ću |
2. | tepst ćeš |
3. | tepst će |
množina | |
1. | tepst ćemo |
2. | tepst ćete |
3. | tepst će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tepijah |
2. | tepijaše |
3. | tepijaše |
množina | |
1. | tepijasmo |
2. | tepijaste |
3. | tepijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tepao sam |
2. | tepao si |
3. | tepao je |
množina | |
1. | tepli smo |
2. | tepli ste |
3. | tepli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tepao |
2. | bio si tepao |
3. | bio je tepao |
množina | |
1. | bili smo tepli |
2. | bili ste tepli |
3. | bili su tepli |
imperativ | |
jednina | |
2. | tepi |
množina | |
1. | tepimo |
2. | tepite |
glagolski prilog sadašnji | |
tepući | |
glagolski pridjev aktivni | |
tepao, tepla, teplo | |
tepli, teple, tepla | |
glagolski pridjev pasivni | |
tepen, tepena, tepeno | |
tepeni, tepene, tepena |
1. | (što) a. udaranjem po površini oslobađati prašinu, laganim dodirima i tresenjem činiti da s čega spadne prašina ili da se počne prašiti [tepsti tepihe; tepsti odijelo] b. (koga) tući, udarati, tepati |
2. | (se) skitati, potucati se, usp. dotepenac |