Hrvatski jezični portal

trȁč

trȁč m 〈N mn tràčevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N trač
G trača
D traču
A trač
V traču
L traču
I tračem
množina
N tračevi
G tračeva
D tračevima
A tračeve
V tračevi
L tračevima
I tračevima
Definicija
1. sitno ogovaranje [trač-listovi; trač-partija; trač-rubrika]
2. brbljanje o bezazlenim svakodnevnim temama; pričanje
Sintagma
trač-baba iron. pejor. osoba koja se bavi tračevima, koja širi tračeve ili svaku temu svodi na trač
Etimologija
njem. Tratsch