unátoč
unátoč (ùnatoč) prij.
Definicija
| 1. | u dopusnom značenju, kad se konstatira da nešto biva, postoji i sl. iako nije suglasno s okolnošću izloženom u padežnom izrazu s ovim prijedlogom: usprkos, i pored [unatoč opiranju] |
| 2. | (u priloškoj službi) u značenju suprotstavljanja čemu: protivno, oprečno od koga ili prema drugomu [cijelom svijetu unatoč] |
