Hrvatski jezični portal

ẉm

ẉm m 〈N mn úmovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N um
G uma
D umu
A um
V ume
L umu
I umom
množina
N umovi
G umova
D umovima
A umove
V umovi
L umovima
I umovima
Definicija
1. a. fil. najviša spoznajna moć, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktičnom području [trpni um; djelatni um] b. razg. sposobnost pravilnog rasuđivanja; razum [bistar um; bolestan um; pomračen um]
2. pren. umna osoba
Frazeologija
imati (držati i sl.) na umu (koga, što) misliti (na koga, na što), pamtiti, povesti, voditi računa, (po)brinuti se (o kome, o čemu);
ne silazi mi s uma stalno mislim (o tome);
pasti (doći) na um (kome) 1. sjetiti se 2. dosjetiti se;
pomračio mu se, poremetio mu se um poludio je;
pri bistrom umu pri čistoj svijesti;
s uma sići (skrenuti, šenuti i sl.) poludjeti;
smetnuti s uma zaboraviti;
što na umu to na drumu bez okolišanja i prešutkivanja, otvoreno govoriti
Onomastika
pr. (nadimačko): Ûmnīk (Karlovac)
Etimologija
prasl. i stsl. umъ (rus., polj. um), lit. aumuo