ulízati
ulízati (se) svrš. 〈prez. ùlīžēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ùlīzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ulizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uližem |
| 2. | uližeš |
| 3. | uliže |
| množina | |
| 1. | uližemo |
| 2. | uližete |
| 3. | uližu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ulizat ću |
| 2. | ulizat ćeš |
| 3. | ulizat će |
| množina | |
| 1. | ulizat ćemo |
| 2. | ulizat ćete |
| 3. | ulizat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ulizah |
| 2. | uliza |
| 3. | uliza |
| množina | |
| 1. | ulizasmo |
| 2. | ulizaste |
| 3. | ulizaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ulizao sam |
| 2. | ulizao si |
| 3. | ulizao je |
| množina | |
| 1. | ulizali smo |
| 2. | ulizali ste |
| 3. | ulizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ulizao |
| 2. | bio si ulizao |
| 3. | bio je ulizao |
| množina | |
| 1. | bili smo ulizali |
| 2. | bili ste ulizali |
| 3. | bili su ulizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uliži |
| množina | |
| 1. | uližimo |
| 2. | uližite |
| glagolski prilog prošli | |
| ulizavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ulizao, ulizala, ulizalo | |
| ulizali, ulizale, ulizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ulizan, ulizana, ulizano | |
| ulizani, ulizane, ulizana | |
Definicija
pejor.
| 1. | (što) glatko začešljati; zalizati, zagladiti (kosu) |
| 2. | (se) pretjerano se dotjerati; ulickati se |
| 3. | (se komu), v. ulizivati se |
Etimologija
✧ u- + v. lizati
