ùčmati
ùčmati (, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. ùčmao〉
Definicija
rij. ostati bez volje i života u sebi, postati trom duhom i tijelom, predati se apatiji, izgubiti se u tupoj svakodnevici, prepustiti se rutini života bez većih zahtjeva i nastojanja na kvaliteti življenja [dok god budem mogao naći slobodnu zemlju ili zrak, neću učmati na nekom mjestu gdje bih se morao skrivati]; ukiseliti se (o osobi), ucrvati se, zaparložiti se
