tvŕditi
tvŕditi (što) nesvrš. 〈prez. tvȓdīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -ŕđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tvrditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tvrdim |
| 2. | tvrdiš |
| 3. | tvrdi |
| množina | |
| 1. | tvrdimo |
| 2. | tvrdite |
| 3. | tvrde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tvrdit ću |
| 2. | tvrdit ćeš |
| 3. | tvrdit će |
| množina | |
| 1. | tvrdit ćemo |
| 2. | tvrdit ćete |
| 3. | tvrdit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tvrđah |
| 2. | tvrđaše |
| 3. | tvrđaše |
| množina | |
| 1. | tvrđasmo |
| 2. | tvrđaste |
| 3. | tvrđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tvrdio sam |
| 2. | tvrdio si |
| 3. | tvrdio je |
| množina | |
| 1. | tvrdili smo |
| 2. | tvrdili ste |
| 3. | tvrdili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tvrdio |
| 2. | bio si tvrdio |
| 3. | bio je tvrdio |
| množina | |
| 1. | bili smo tvrdili |
| 2. | bili ste tvrdili |
| 3. | bili su tvrdili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tvrdi |
| množina | |
| 1. | tvrdimo |
| 2. | tvrdite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tvrdeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tvrdio, tvrdila, tvrdilo | |
| tvrdili, tvrdile, tvrdila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tvrđen, tvrđena, tvrđeno | |
| tvrđeni, tvrđene, tvrđena | |
Definicija
iznositi što kao istinu, kazivati nešto kao potpuno provjereno, kao sigurno
Etimologija
✧ vidi tvȓd
