Hrvatski jezični portal

ubáciti

ubáciti (se) svrš.prez. ùbācīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùbāčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ubaciti
 
prezent
jednina
1. ubacim
2. ubaciš
3. ubaci
množina
1. ubacimo
2. ubacite
3. ubace
 
futur
jednina
1. ubacit ću
2. ubacit ćeš
3. ubacit će
množina
1. ubacit ćemo
2. ubacit ćete
3. ubacit će
 
aorist
jednina
1. ubacih
2. ubaci
3. ubaci
množina
1. ubacismo
2. ubaciste
3. ubaciše
 
perfekt
jednina
1. ubacio sam
2. ubacio si
3. ubacio je
množina
1. ubacili smo
2. ubacili ste
3. ubacili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ubacio
2. bio si ubacio
3. bio je ubacio
množina
1. bili smo ubacili
2. bili ste ubacili
3. bili su ubacili
 
imperativ
jednina
2. ubaci
množina
1. ubacimo
2. ubacite
 
glagolski prilog prošli
ubacivši
 
glagolski pridjev aktivni
ubacio, ubacila, ubacilo
ubacili, ubacile, ubacila
 
glagolski pridjev pasivni
ubačen, ubačena, ubačeno
ubačeni, ubačene, ubačena
Definicija
1. (što) a. v. u- (1ab), baciti b. staviti brzim pokretom; gurnuti (u što)
2. a. naknadno uvrstiti [ubaciti u tekst]; umetnuti, unijeti b. poslati, uputiti (u borbu, na položaj i sl.)
3. (se) dospjeti u neku sredinu naknadno, uspjeti se ugurati; uvući se
Etimologija
✧ u- + v. baciti