ubáciti
ubáciti (se) svrš. 〈prez. ùbācīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùbāčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ubaciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ubacim |
2. | ubaciš |
3. | ubaci |
množina | |
1. | ubacimo |
2. | ubacite |
3. | ubace |
futur | |
jednina | |
1. | ubacit ću |
2. | ubacit ćeš |
3. | ubacit će |
množina | |
1. | ubacit ćemo |
2. | ubacit ćete |
3. | ubacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ubacih |
2. | ubaci |
3. | ubaci |
množina | |
1. | ubacismo |
2. | ubaciste |
3. | ubaciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ubacio sam |
2. | ubacio si |
3. | ubacio je |
množina | |
1. | ubacili smo |
2. | ubacili ste |
3. | ubacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ubacio |
2. | bio si ubacio |
3. | bio je ubacio |
množina | |
1. | bili smo ubacili |
2. | bili ste ubacili |
3. | bili su ubacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ubaci |
množina | |
1. | ubacimo |
2. | ubacite |
glagolski prilog prošli | |
ubacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ubacio, ubacila, ubacilo | |
ubacili, ubacile, ubacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ubačen, ubačena, ubačeno | |
ubačeni, ubačene, ubačena |