Hrvatski jezični portal

ukóčiti se

ukóčiti se svrš.prez. ùkōčīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ùkōčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ukočiti
 
prezent
jednina
1. ukočim
2. ukočiš
3. ukoči
množina
1. ukočimo
2. ukočite
3. ukoče
 
futur
jednina
1. ukočit ću
2. ukočit ćeš
3. ukočit će
množina
1. ukočit ćemo
2. ukočit ćete
3. ukočit će
 
aorist
jednina
1. ukočih
2. ukoči
3. ukoči
množina
1. ukočismo
2. ukočiste
3. ukočiše
 
perfekt
jednina
1. ukočio sam
2. ukočio si
3. ukočio je
množina
1. ukočili smo
2. ukočili ste
3. ukočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ukočio
2. bio si ukočio
3. bio je ukočio
množina
1. bili smo ukočili
2. bili ste ukočili
3. bili su ukočili
 
imperativ
jednina
2. ukoči
množina
1. ukočimo
2. ukočite
 
glagolski prilog prošli
ukočivši
 
glagolski pridjev aktivni
ukočio, ukočila, ukočilo
ukočili, ukočile, ukočila
 
glagolski pridjev pasivni
ukočen, ukočena, ukočeno
ukočeni, ukočene, ukočena
Definicija
izgubiti mogućnost gibanja uslijed stezanja mišića, postati negibljiv, krut; ukrutiti se
Etimologija
✧ u- + v. kočiti