Hrvatski jezični portal

vàljati

vàljati () nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
valjati
 
prezent
jednina
1. valjam
2. valjaš
3. valja
množina
1. valjamo
2. valjate
3. valjaju
 
futur
jednina
1. valjat ću
2. valjat ćeš
3. valjat će
množina
1. valjat ćemo
2. valjat ćete
3. valjat će
 
imperfekt
jednina
1. valjah
2. valjaše
3. valjaše
množina
1. valjasmo
2. valjaste
3. valjahu
 
perfekt
jednina
1. valjao sam
2. valjao si
3. valjao je
množina
1. valjali smo
2. valjali ste
3. valjali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam valjao
2. bio si valjao
3. bio je valjao
množina
1. bili smo valjali
2. bili ste valjali
3. bili su valjali
 
imperativ
jednina
2. valjaj
množina
1. valjajmo
2. valjajte
 
glagolski prilog sadašnji
valjajući
 
glagolski pridjev aktivni
valjao, valjala, valjalo
valjali, valjale, valjala
 
glagolski pridjev pasivni
valjan, valjana, valjano
valjani, valjane, valjana
Definicija
1. a. vrijediti, biti vrijedan [ova kuća valja imanje] b. stajati, imati vrijednost ili cijenu [to valja 100 kuna]
2. a. biti koristan ili dobar za što, služiti, biti od koristi [ovaj nožić mi valja za cijepljenje] b. razg. biti u dobru zdravstvenom stanju [noga mi zasad valja]
3. (3. l. jd) treba, potrebno je, mora se [valja se prisjetiti čega]
Frazeologija
(to je) kako valja to je dobro, dostojno, dolično;
može mi valjati može mi trebati (zatrebati), može mi poslužiti;
ne valja ti posao na krivom si putu, krivo (loše) radiš;
ta ti valja to si dobro rekao;
valja (čega) vrijedi (koliko i što);
valja da dođem itd. treba da dođem itd.;
valja da se prihvatim čega treba da se prihvatim;
valja nama preko rijeke (prema pjesmi M. Dizdara) treba da 1. prijeđemo rijeku 2. donesemo odluku;
valjalo se (valjalo je) pomučiti (se) imalo je smisla;
valja (raditi itd.) potrebno je (raditi itd.), treba; (u raznim vezama riječi)
Etimologija
prasl. *valjati ≃ v. volja1, voljeti