ùzēti
ùzēti (što, koga) svrš. 〈prez. ȕzmēm, pril. pr. -ēvši, imp. ùzmi, prid. rad. ȕzeo, prid. trp. ȕzēt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzmem |
2. | uzmeš |
3. | uzme |
množina | |
1. | uzmemo |
2. | uzmete |
3. | uzmu |
futur | |
jednina | |
1. | uzet ću |
2. | uzet ćeš |
3. | uzet će |
množina | |
1. | uzet ćemo |
2. | uzet ćete |
3. | uzet će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzeh |
2. | uze |
3. | uze |
množina | |
1. | uzesmo |
2. | uzeste |
3. | uzeše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzeo sam |
2. | uzeo si |
3. | uzeo je |
množina | |
1. | uzeli smo |
2. | uzeli ste |
3. | uzeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzeo |
2. | bio si uzeo |
3. | bio je uzeo |
množina | |
1. | bili smo uzeli |
2. | bili ste uzeli |
3. | bili su uzeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzmi |
množina | |
1. | uzmimo |
2. | uzmite |
glagolski prilog prošli | |
uzevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzeo, uzela, uzelo | |
uzeli, uzele, uzela | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzet, uzeta, uzeto | |
uzeti, uzete, uzeta |
1. | a. prihvatiti, dohvatiti rukom; uhvatiti [uzeti komad kruha] b. primiti kao dar ili sl. c. razg. dobiti na prodaji; naplatiti [uzeti novac] d. (za što) primiti u službu [uzeti za pomoćnika] |
2. | lišiti (koga ili čega), oduzeti, oteti [uzeti komu zemljište] |
3. | (s infinitivom) reg. početi [uzme pričati]; stati (4) |
4. | zauzeti (određen položaj, razmak) [uzeti mjesto] |
5. | (koga) primiti koga, pružiti mu uslugu po redu [pokucajte odmah ćemo vas uzeti (ob. u ordinacijama)] |