Hrvatski jezični portal

ùzburkati

ùzburkati (što, se) svrš.prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùzburkān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
uzburkati
 
prezent
jednina
1. uzburkam
2. uzburkaš
3. uzburka
množina
1. uzburkamo
2. uzburkate
3. uzburkaju
 
futur
jednina
1. uzburkat ću
2. uzburkat ćeš
3. uzburkat će
množina
1. uzburkat ćemo
2. uzburkat ćete
3. uzburkat će
 
aorist
jednina
1. uzburkah
2. uzburka
3. uzburka
množina
1. uzburkasmo
2. uzburkaste
3. uzburkaše
 
perfekt
jednina
1. uzburkao sam
2. uzburkao si
3. uzburkao je
množina
1. uzburkali smo
2. uzburkali ste
3. uzburkali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam uzburkao
2. bio si uzburkao
3. bio je uzburkao
množina
1. bili smo uzburkali
2. bili ste uzburkali
3. bili su uzburkali
 
imperativ
jednina
2. uzburkaj
množina
1. uzburkajmo
2. uzburkajte
 
glagolski prilog prošli
uzburkavši
 
glagolski pridjev aktivni
uzburkao, uzburkala, uzburkalo
uzburkali, uzburkale, uzburkala
 
glagolski pridjev pasivni
uzburkan, uzburkana, uzburkano
uzburkani, uzburkane, uzburkana
Definicija
1. uznemiriti se na površini, pretvoriti u valove; zatalasati [uzburkano more]
2. pren. uznemiriti se, uzbuditi se, uskomešati se (mnoštvo i sl.)
Etimologija
✧ uz- + v. bura