ùzburkati
ùzburkati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùzburkān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uzburkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uzburkam |
2. | uzburkaš |
3. | uzburka |
množina | |
1. | uzburkamo |
2. | uzburkate |
3. | uzburkaju |
futur | |
jednina | |
1. | uzburkat ću |
2. | uzburkat ćeš |
3. | uzburkat će |
množina | |
1. | uzburkat ćemo |
2. | uzburkat ćete |
3. | uzburkat će |
aorist | |
jednina | |
1. | uzburkah |
2. | uzburka |
3. | uzburka |
množina | |
1. | uzburkasmo |
2. | uzburkaste |
3. | uzburkaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uzburkao sam |
2. | uzburkao si |
3. | uzburkao je |
množina | |
1. | uzburkali smo |
2. | uzburkali ste |
3. | uzburkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uzburkao |
2. | bio si uzburkao |
3. | bio je uzburkao |
množina | |
1. | bili smo uzburkali |
2. | bili ste uzburkali |
3. | bili su uzburkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uzburkaj |
množina | |
1. | uzburkajmo |
2. | uzburkajte |
glagolski prilog prošli | |
uzburkavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uzburkao, uzburkala, uzburkalo | |
uzburkali, uzburkale, uzburkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uzburkan, uzburkana, uzburkano | |
uzburkani, uzburkane, uzburkana |
1. | uznemiriti se na površini, pretvoriti u valove; zatalasati [uzburkano more] |
2. | pren. uznemiriti se, uzbuditi se, uskomešati se (mnoštvo i sl.) |