Hrvatski jezični portal

ústa

ústa sr pl. tantum 〈G ústā〉

Izvedeni oblici
množina
N usta
G usta
D ustima
A usta
V usta
L ustima
I ustima
Definicija
1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti, prezalogajiti što; biti (stalno, uvijek) na ustima, ne silaziti s ustā stalno, uvijek spominjati] b. takav otvor zajedno s vanjskim dijelom kod riba
2. razg. usne
3. pren. (+ potenc.) otvor čega, ulaz [usta cijevi vatrenog oružja; usta grotla vulkana]
4. pren. ukućanin, čeljade, onaj koga treba izdržavati (dosl. hraniti)
Sintagma
usta na usta med. način davanja umjetnog disanja utopljeniku ili unesrećenom izravnim ubacivanjem zraka iz organizma u organizam
Frazeologija
A. iz tvojih ustā u Božje uši (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kad on kaže nešto što bi bilo vrlo poželjno da se ostvari);
B. baciti u usta razg. usput pojesti, prezalogajiti što;
biti (stalno, uvijek) na ustima, ne silaziti s ustā stalno, uvijek spominjati;
govoriti na pola ustā govoriti suzdržavajući se;
govoriti na sva usta mnogo govoriti, raznositi vijesti o kome ili čemu;
govoriti na tuđa usta iznositi misli preko drugoga;
ići (prenositi se) od ustā do ustā prenositi se od jednog do drugog usmeno (za razliku od pisanih tekstova, knjiga itd.);
ide mi voda na usta dobivam apetit;
izletjeti iz ustā izgovoriti nešto što se nije htjelo;
iz ustā si mi oteo (izvadio) to sam baš htio reći, pretekao si me u riječi;
još mu ide mlijeko iz ustā još je mlad, neiskusan, nedorastao;
na sva usta (vikati, govoriti, hvaliti i sl.) mnogo, jako, ne uzdržavajući se, javno (vikati, govoriti, hvaliti i sl.);
od svojih ustā otkidati (odvajati, davati) odvajati, davati kome od onoga čega ni sam davalac nema dovoljno;
otimati (kome) zalogaj iz ustā ostavljati (koga) bez mogućnosti zarade, bez sredstava za život;
otvorenih ustā (otvorenim ustima) (slušati, gledati) vrlo pozorno (slušati, gledati);
otvoriti usta progovoriti (za onoga koji šuti);
pečeni pilići padaju u usta blagostanje, sreća (vlada);
prst na usta treba šutjeti;
puna su mu usta (koga ili čega) stalno govori pohvalno (o kome ili čemu);
razvaliti usta zinuti od čuda;
razvezati usta početi govoriti, postati razgovorljiv (pod utjecajem vina i sl.);
razvući usta (u osmijeh) široko se nasmijati;
skočiti (skakati) sebi u usta govoriti jedno pa drugo, biti proturječan u iskazima;
stavljati (kome) u usta (riječi) preko drugoga iskazivati svoje mišljenje (pisac preko likova u književnom djelu);
što mu na usta dođe ne bira, govori što mu padne na pamet;
vezati usta 1. (komu) onemogućiti koga da govori ili iznese istinu (ob. kad se iznesu razlozi preko kojih se ne može prijeći) 2. () proizvoditi osjećaj gorčine i skupljanja (npr. kad se pije teško vino s mnogo tanina, kad se jedu oskoruše i sl.);
usta mu se zavezala ne može ni riječi izustiti, progovoriti;
usta od uha do uha imati prevelika usta, imati uočljivo velika usta;
uzeti u usta pojesti;
zanijemjela su (čija) usta retor. umro je
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Ústić (120, Sinj, Dalmacija), Ušćèbrk (Ðakovo, v. i brk), Ušćèbrka (Požega, Slavonija, v. i brk)
top. hidronimi: Ustilònja (uz Savu), Ûstje, Ùstrine (Rab), Úšća (bara, Zagreb) i sl.
Etimologija
prasl. i stsl. usta (rus. ustá, polj. usta) ← ie. *h1oh1s- (lat. os, skr. ās)