usvòjiti
usvòjiti (koga, što) svrš. 〈prez. ùsvojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùsvojen, gl. im. usvojénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usvojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usvojim |
| 2. | usvojiš |
| 3. | usvoji |
| množina | |
| 1. | usvojimo |
| 2. | usvojite |
| 3. | usvoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usvojit ću |
| 2. | usvojit ćeš |
| 3. | usvojit će |
| množina | |
| 1. | usvojit ćemo |
| 2. | usvojit ćete |
| 3. | usvojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usvojih |
| 2. | usvoji |
| 3. | usvoji |
| množina | |
| 1. | usvojismo |
| 2. | usvojiste |
| 3. | usvojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usvojio sam |
| 2. | usvojio si |
| 3. | usvojio je |
| množina | |
| 1. | usvojili smo |
| 2. | usvojili ste |
| 3. | usvojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usvojio |
| 2. | bio si usvojio |
| 3. | bio je usvojio |
| množina | |
| 1. | bili smo usvojili |
| 2. | bili ste usvojili |
| 3. | bili su usvojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usvoji |
| množina | |
| 1. | usvojimo |
| 2. | usvojite |
| glagolski prilog prošli | |
| usvojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usvojio, usvojila, usvojilo | |
| usvojili, usvojile, usvojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usvojen, usvojena, usvojeno | |
| usvojeni, usvojene, usvojena | |
Definicija
| 1. | a. prihvatiti, primiti, odobriti, složiti se s čime [usvojiti mišljenje] b. shvatiti [usvojiti znanja] |
| 2. | uzeti dijete pod svoje, dati tuđem djetetu prava djeteta iz krvnog srodstva; adoptirati |
Etimologija
✧ u- + v. svoj
