Hrvatski jezični portal

ùtūći

ùtūći svrš.prez. utúčem, pril. pr. ùtukāvši, imp. utúci, prid. trp. utùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
utući
 
prezent
jednina
1. utučem
2. utučeš
3. utuče
množina
1. utučemo
2. utučete
3. utuku
 
futur
jednina
1. utući ću
2. utući ćeš
3. utući će
množina
1. utući ćemo
2. utući ćete
3. utući će
 
aorist
jednina
1. utukoh
2. utuče
3. utuče
množina
1. utukosmo
2. utukoste
3. utukoše
 
perfekt
jednina
1. utukao sam
2. utukao si
3. utukao je
množina
1. utukli smo
2. utukli ste
3. utukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam utukao
2. bio si utukao
3. bio je utukao
množina
1. bili smo utukli
2. bili ste utukli
3. bili su utukli
 
imperativ
jednina
2. utuci
množina
1. utucimo
2. utucite
 
glagolski prilog prošli
utukavši
 
glagolski pridjev aktivni
utukao, utukla, utuklo
utukli, utukle, utukla
 
glagolski pridjev pasivni
utučen, utučena, utučeno
utučeni, utučene, utučena
Definicija
1. (koga) a. isprebijati, zatući b. dovesti u stanje bezvoljnosti i potištenosti, ubiti volju; deprimirati
2. (što) uludo, nekorisno utrošiti, nekorisno uložiti (vrijeme, novac)
Etimologija
✧ u- + v. tući