ùtūći
ùtūći svrš. 〈prez. utúčem, pril. pr. ùtukāvši, imp. utúci, prid. trp. utùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utući | |
prezent | |
jednina | |
1. | utučem |
2. | utučeš |
3. | utuče |
množina | |
1. | utučemo |
2. | utučete |
3. | utuku |
futur | |
jednina | |
1. | utući ću |
2. | utući ćeš |
3. | utući će |
množina | |
1. | utući ćemo |
2. | utući ćete |
3. | utući će |
aorist | |
jednina | |
1. | utukoh |
2. | utuče |
3. | utuče |
množina | |
1. | utukosmo |
2. | utukoste |
3. | utukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | utukao sam |
2. | utukao si |
3. | utukao je |
množina | |
1. | utukli smo |
2. | utukli ste |
3. | utukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utukao |
2. | bio si utukao |
3. | bio je utukao |
množina | |
1. | bili smo utukli |
2. | bili ste utukli |
3. | bili su utukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | utuci |
množina | |
1. | utucimo |
2. | utucite |
glagolski prilog prošli | |
utukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
utukao, utukla, utuklo | |
utukli, utukle, utukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
utučen, utučena, utučeno | |
utučeni, utučene, utučena |
1. | (koga) a. isprebijati, zatući b. dovesti u stanje bezvoljnosti i potištenosti, ubiti volju; deprimirati |
2. | (što) uludo, nekorisno utrošiti, nekorisno uložiti (vrijeme, novac) |