Hrvatski jezični portal

zaklòniti

zaklòniti (koga, što, se) svrš.prez. zàklonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàklonjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zakloniti
 
prezent
jednina
1. zaklonim
2. zakloniš
3. zakloni
množina
1. zaklonimo
2. zaklonite
3. zaklone
 
futur
jednina
1. zaklonit ću
2. zaklonit ćeš
3. zaklonit će
množina
1. zaklonit ćemo
2. zaklonit ćete
3. zaklonit će
 
aorist
jednina
1. zaklonih
2. zakloni
3. zakloni
množina
1. zaklonismo
2. zakloniste
3. zakloniše
 
perfekt
jednina
1. zaklonio sam
2. zaklonio si
3. zaklonio je
množina
1. zaklonili smo
2. zaklonili ste
3. zaklonili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zaklonio
2. bio si zaklonio
3. bio je zaklonio
množina
1. bili smo zaklonili
2. bili ste zaklonili
3. bili su zaklonili
 
imperativ
jednina
2. zakloni
množina
1. zaklonimo
2. zaklonite
 
glagolski prilog prošli
zaklonivši
 
glagolski pridjev aktivni
zaklonio, zaklonila, zaklonilo
zaklonili, zaklonile, zaklonila
 
glagolski pridjev pasivni
zaklonjen, zaklonjena, zaklonjeno
zaklonjeni, zaklonjene, zaklonjena
Definicija
1. zastrijeti, zakriti [zakloniti pogled]; skloniti
2. prepriječiti put onome što prijeti, sakriti u zaklon (u nepogodi, opasnosti i sl.)
Etimologija
✧ za- + v. kloniti se