zaklòniti
zaklòniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. zàklonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàklonjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zakloniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaklonim |
2. | zakloniš |
3. | zakloni |
množina | |
1. | zaklonimo |
2. | zaklonite |
3. | zaklone |
futur | |
jednina | |
1. | zaklonit ću |
2. | zaklonit ćeš |
3. | zaklonit će |
množina | |
1. | zaklonit ćemo |
2. | zaklonit ćete |
3. | zaklonit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaklonih |
2. | zakloni |
3. | zakloni |
množina | |
1. | zaklonismo |
2. | zakloniste |
3. | zakloniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaklonio sam |
2. | zaklonio si |
3. | zaklonio je |
množina | |
1. | zaklonili smo |
2. | zaklonili ste |
3. | zaklonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaklonio |
2. | bio si zaklonio |
3. | bio je zaklonio |
množina | |
1. | bili smo zaklonili |
2. | bili ste zaklonili |
3. | bili su zaklonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zakloni |
množina | |
1. | zaklonimo |
2. | zaklonite |
glagolski prilog prošli | |
zaklonivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaklonio, zaklonila, zaklonilo | |
zaklonili, zaklonile, zaklonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaklonjen, zaklonjena, zaklonjeno | |
zaklonjeni, zaklonjene, zaklonjena |
1. | zastrijeti, zakriti [zakloniti pogled]; skloniti |
2. | prepriječiti put onome što prijeti, sakriti u zaklon (u nepogodi, opasnosti i sl.) |