zalúpati
zalúpati () svrš. 〈prez. zàlūpām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zalúpao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zalupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zalupam |
2. | zalupaš |
3. | zalupa |
množina | |
1. | zalupamo |
2. | zalupate |
3. | zalupaju |
futur | |
jednina | |
1. | zalupat ću |
2. | zalupat ćeš |
3. | zalupat će |
množina | |
1. | zalupat ćemo |
2. | zalupat ćete |
3. | zalupat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zalupah |
2. | zalupa |
3. | zalupa |
množina | |
1. | zalupasmo |
2. | zalupaste |
3. | zalupaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zalupao sam |
2. | zalupao si |
3. | zalupao je |
množina | |
1. | zalupali smo |
2. | zalupali ste |
3. | zalupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zalupao |
2. | bio si zalupao |
3. | bio je zalupao |
množina | |
1. | bili smo zalupali |
2. | bili ste zalupali |
3. | bili su zalupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zalupaj |
množina | |
1. | zalupajmo |
2. | zalupajte |
glagolski prilog prošli | |
zalupavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zalupao, zalupala, zalupalo | |
zalupali, zalupale, zalupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zalupan, zalupana, zalupano | |
zalupani, zalupane, zalupana |