zabìberiti
zabìberiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zabìberen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabiberiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabiberim |
| 2. | zabiberiš |
| 3. | zabiberi |
| množina | |
| 1. | zabiberimo |
| 2. | zabiberite |
| 3. | zabibere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabiberit ću |
| 2. | zabiberit ćeš |
| 3. | zabiberit će |
| množina | |
| 1. | zabiberit ćemo |
| 2. | zabiberit ćete |
| 3. | zabiberit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabiberih |
| 2. | zabiberi |
| 3. | zabiberi |
| množina | |
| 1. | zabiberismo |
| 2. | zabiberiste |
| 3. | zabiberiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabiberio sam |
| 2. | zabiberio si |
| 3. | zabiberio je |
| množina | |
| 1. | zabiberili smo |
| 2. | zabiberili ste |
| 3. | zabiberili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabiberio |
| 2. | bio si zabiberio |
| 3. | bio je zabiberio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabiberili |
| 2. | bili ste zabiberili |
| 3. | bili su zabiberili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabiberi |
| množina | |
| 1. | zabiberimo |
| 2. | zabiberite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabiberivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabiberio, zabiberila, zabiberilo | |
| zabiberili, zabiberile, zabiberila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zabiberen, zabiberena, zabibereno | |
| zabibereni, zabiberene, zabiberena | |
Definicija
| 1. | (što) začiniti paprom, biberom |
| 2. | žarg. a. (što) začiniti pričanje previše slobodnim izrazima [zabiberiti priču] b. (komu) prirediti neugodnost [zabiberiti bratu godišnji odmor] c. učiniti zlo kome, napakostiti [nakon tolikih svinjarija, trebalo mu je zabiberiti] |
