Hrvatski jezični portal

vrijéme

vrijéme sr 〈G vrȅmena, N mn vremèna, G vreménā〉

Izvedeni oblici
jednina
N vrijeme
G vremena / vrjemena
D vremenu / vrjemenu
A vrijeme
V vrijeme
L vremenu / vrjemenu
I vremenom / vrjemenom
množina
N vremena / vrjemena
G vremena / vrjemena
D vremenima / vrjemenima
A vremena / vrjemena
V vremena / vrjemena
L vremenima / vrjemenima
I vremenima / vrjemenima
Definicija
1. dimenzija univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava
2. mjera za vrijeme [neko vrijeme a. prema kontekstu ograničeno vrijeme u kojem se što događa — to ljepilo djeluje, ali ne vječno, nego privremeno b. jedno razdoblje, jedan odsjek u protjecanju vremena; radno vrijeme obavezni sati rada; vrijeme posta]
3. vremenski razmak, vrijeme potrebno za neku radnju [od vremena do vremena; s vremena na vrijeme katkad, povremeno; pitanje je vremena ne zna se kad će biti, ali je sigurno]
4. (vremensko) trajanje [za neko vrijeme privremeno (ob. kad se u budućnosti nešto neće protezati dugo ili trajati neodređeno i nezavršeno)]
5. razdoblje, epoha [u duhu vremena u skladu sa suvremenim stanjem, suvremeno, moderno, prema svojem vremenu; u naše vrijeme u razdoblju kada smo bili mladi]
6. (ob. mn) prilike, život [teška vremena]
7. meteor. stanje atmosfere nad nekim mjestom u nekom trenutku koje je određeno vrijednostima meteoroloških elemenata i vremenskih pojava [lijepo vrijeme, razg. sunčano vrijeme bez izrazito jakog vjetra ili vlage, opr. ružno vrijeme; tmurno vrijeme; vedro vrijeme; teško vrijeme vrijeme za organizam teže podnošljivog atmosferskog pritiska, opr. lako vrijeme, razg.; oblačno vrijeme; vjetrovito vrijeme]
Sintagma
prolazno vrijeme sport vrijeme koje se mjeri nakon dijela trke [imati dobro/loše prolazno vrijeme];
prošlo svršeno vrijeme razg. ono što je kao pojava ili navika zauvijek prošlo, ono što se ne može ponoviti ni obnoviti (prema gram. »prošlo«, »svršeno«, »buduće«, »trajno« u definiranju sadržaja oblika glagolskih vremena) [regres za godišnji odmor je prošlo svršeno vrijeme; ti lijepi maniri su prošlo svršeno vrijeme]; prošlost, ono što treba predati zaboravu;
radno vrijeme obavezni sati rada;
svjetsko vrijeme na čitavom svijetu prihvaćeno jedinstveno računanje vremena, koje je određeno prema griničkom meridijanu (ranije srednje griničko vrijeme) (krat. UTC);
značajno vrijeme u zrakoplovnoj meteorologiji odnosi se na pojavu specificiranih vremenskih fenomena uzduž letne rute koji mogu u značajnoj mjeri utjecati na sigurnost zrakoplova (npr. jaka turbulencija, zaleđivanje i dr.);
vrijeme traženja inform. vrijeme koje je magnetnoj glavi potrebno za pronalaženje određene lokacije na disku
Frazeologija
da prođe vrijeme da ne bude dosadno, radi zabave;
dobiti na vremenu odugovlačenjem čega postići prednost u svoju korist;
doći će naše (moje, tvoje itd.) vrijeme doći će do povoljne prilike;
gubiti (tratiti) vrijeme raditi što uzaludno;
(ići) držati korak s vremenom imati suvremene poglede na život, uvažavati napredak i promjene;
ide vrijeme nosi breme posl. starost je neminovna, svatko mora ostarjeti;
iz duga vremena nemajući što raditi;
krasti vrijeme ljenčariti;
kratiti vrijeme komu zabavljati koga;
kupiti (kupovati) vrijeme raznim postupcima privremenog značenja nastojati dobiti na vremenu, ob. u politici i drugim javnim djelovanjima (pregovorima produžiti mogućnost drugačijeg djelovanja kao što je rat, ograničenjima potrošnje odgađati poskupljenja energije i sl.); dobivati na vremenu, odgađati;
na vrijeme ne kasneći, pravodobno;
pregazilo ga vrijeme zastario je, postao nesuvremen;
(kratiti) prekraćivati vrijeme čime baviti se čime u dokolici, zabavljati se čim nevažnim;
prkositi vremenu odolijevati, s uspjehom se održavati, ostajati mlad;
svaka sila za vremena svaka je sila prolazna;
sve u svoje vrijeme sve u pravo doba, sve kad treba;
ubijati vrijeme zabavljati se čime iz dosade;
u prvo vrijeme u početku;
u svoje vrijeme 1. u pravi čas 2. nekad, ranije;
vrijeme će pokazati vidjet će se;
za vječna vremena zauvijek;
zub vremena propadanje zbog duga trajanja
Etimologija
prasl. *vertmę (stsl. vrěmę, strus. veremja, slov. vreme) ≃ v. vrtjeti