zabušávati
zabušávati (, što) nesvrš. 〈prez. zabùšāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabušavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabušavam |
2. | zabušavaš |
3. | zabušava |
množina | |
1. | zabušavamo |
2. | zabušavate |
3. | zabušavaju |
futur | |
jednina | |
1. | zabušavat ću |
2. | zabušavat ćeš |
3. | zabušavat će |
množina | |
1. | zabušavat ćemo |
2. | zabušavat ćete |
3. | zabušavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zabušavah |
2. | zabušavaše |
3. | zabušavaše |
množina | |
1. | zabušavasmo |
2. | zabušavaste |
3. | zabušavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabušavao sam |
2. | zabušavao si |
3. | zabušavao je |
množina | |
1. | zabušavali smo |
2. | zabušavali ste |
3. | zabušavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabušavao |
2. | bio si zabušavao |
3. | bio je zabušavao |
množina | |
1. | bili smo zabušavali |
2. | bili ste zabušavali |
3. | bili su zabušavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabušavaj |
množina | |
1. | zabušavajmo |
2. | zabušavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zabušavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabušavao, zabušavala, zabušavalo | |
zabušavali, zabušavale, zabušavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zabušavan, zabušavana, zabušavano | |
zabušavani, zabušavane, zabušavana |