Hrvatski jezični portal

1.	a. koji ima boju mladog ili neuvelog lišća, trave itd. b. obrastao raslinjem takve boje
2.	a. koji nije sazrio (plod, usjev) b. pren. mlad, neiskusan, neodrastao
3.	siv, sivkast (konj)

∆ zelena gnojidba agr. zaoravanje u tlo posebno uzgojenih biljaka; sideracija;
zelena mafija preprodavači na tržnici koji nelegalno podižu cijene;
zelena tržnica tržnica ili dio tržnice na kojem se prodaje zȅlēn (kao obilježje te tržnice);
zelena zemlja min. zelenosivi mineralni pigment dobiven mljevenjem nekih prirodnih željezno-magnezijevih silikata;
zeleni Franc lokal. zast. zagrebački javni izvor pitke vode priključen na vodovodnu mrežu, pun mlaz uključuje se ručkom (po tradiciji na javnim površinama obojen zeleno);
zeleni kadar pov. naoružani bjegunci iz austrougarske vojske u 1. svjetskom ratu (naziv zbog skrivanja takvih dezertera po šumama);
zeleni pojas gradska zona koja se odlikuje zelenilom i koja se zaštićuje propisima o čuvanju i njegovanju;
zeleni škriljevac min. zelena metamorfna stijena slabe škriljavosti (sastoji se od albita, klorita, amfibola);
zeleni Tomaš lokal. žarg. zast. policijska kola kojima se veći broj ljudi odvozi na policiju nakon racije i sl. (Crna marica);
zeleni val prom. jednosmjerna ulica u kojoj se promet regulira posebno usklađenim semaforima radi protočnosti

⃟ bolesno zelen takve nijanse zelene boje koja podsjeća na bolesna stanja;
čovjek (seljak, muž) je glup dok je bor zelen čovjek (seljak, muž) je uvijek bio i ostat će glup;
otrovno zelen neugodne zelene boje (ob. neprikladne ili neprivlačne kao boja pića, odjeće ili čega drugoga što čovjeka okružuje);
zelen kao (ko) zelena trava zelen otvorene nijanse, svijetlozelen kao mlada trava 1. dosl. kao opis nijanse 2. pretjerano zelen, koji se previše zeleni (kao nepoželjno svojstvo) [oslobodi Bože, lijepo odijelo, ali na to nabio šešir zelen ko zelena trava];
zelen od zavisti jako je zavidan, puca od zavisti

♦ pr. (nadimačka, ob. prema boji očiju ili poletnosti): Zelánović (Brač, Hvar), Zelèmbaba (130, Knin, Drniš, Zagora), Zèlen (Dubrovnik, Varaždin), Zelènbaba (160, Knin, Kaštela, Zagora), Zelènbrz (80, Virovitica, Ðurđevac, Slavonija), Zèlēnčić (100, Zadar, Novska), Zèlenī (Slavonski Brod, Zagreb), Zelèničić (Zagreb, Dugo Selo), Zèlenić (110, Međimurje, Valpovo, Podravina), Zelènika (370, Zagreb, Slavonija), Zèlēnka (Osijek, Varaždin), Zelénko (Koprivnica, Slavonija, Podravina), Zelénković (Osijek, Sisak, Kutina), Zelénović (200, Knin, Slavonija, Dalmacija), Zélić (1990, Obrovac, Makarska, sred. i S Dalmacija, Bukovica), Zèljāk (250, Novi Marof, Šibenik, Varaždin, Drniš), Zéljko (370, Split, Slavonija, Imotski), Zéljković (290, Omiš, Slavonija, Split, Podravina)
◊ top. (naselja): Zèlengrad (Obrovac, 512 stan.), Zèleno Pȍlje (Beli Manastir, 122 stan.)

✧ prasl. i stsl. zelenъ (rus. zelēnyj, polj. zielony), lit. želvas: zelenkast ← ie. *g'helh₃- (grč. khlōrós, skr. hari-)