závisiti
závisiti (od koga, od čega) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. závisēći, prid. rad. závisio〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zavisiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zavisim |
2. | zavisiš |
3. | zavisi |
množina | |
1. | zavisimo |
2. | zavisite |
3. | zavise |
futur | |
jednina | |
1. | zavisit ću |
2. | zavisit ćeš |
3. | zavisit će |
množina | |
1. | zavisit ćemo |
2. | zavisit ćete |
3. | zavisit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zavišah |
2. | zavišaše |
3. | zavišaše |
množina | |
1. | zavišasmo |
2. | zavišaste |
3. | zavišahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zavisio sam |
2. | zavisio si |
3. | zavisio je |
množina | |
1. | zavisili smo |
2. | zavisili ste |
3. | zavisili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zavisio |
2. | bio si zavisio |
3. | bio je zavisio |
množina | |
1. | bili smo zavisili |
2. | bili ste zavisili |
3. | bili su zavisili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zavisi |
množina | |
1. | zavisimo |
2. | zavisite |
glagolski prilog sadašnji | |
zaviseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
zavisio, zavisila, zavisilo | |
zavisili, zavisile, zavisila |
1. | biti uvjetovan čim, biti u čijim rukama, biti u posljedičnoj vezi; ovisiti (o kome ili o čemu) |
2. | biti vezan postupcima drugoga, biti podređen |