zijévati
zijévati () nesvrš. 〈prez. zijȇvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zijevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zijevam |
2. | zijevaš |
3. | zijeva |
množina | |
1. | zijevamo |
2. | zijevate |
3. | zijevaju |
futur | |
jednina | |
1. | zijevat ću |
2. | zijevat ćeš |
3. | zijevat će |
množina | |
1. | zijevat ćemo |
2. | zijevat ćete |
3. | zijevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zijevah |
2. | zijevaše |
3. | zijevaše |
množina | |
1. | zijevasmo |
2. | zijevaste |
3. | zijevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zijevao sam |
2. | zijevao si |
3. | zijevao je |
množina | |
1. | zijevali smo |
2. | zijevali ste |
3. | zijevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zijevao |
2. | bio si zijevao |
3. | bio je zijevao |
množina | |
1. | bili smo zijevali |
2. | bili ste zijevali |
3. | bili su zijevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zijevaj |
množina | |
1. | zijevajmo |
2. | zijevajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zijevajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zijevao, zijevala, zijevalo | |
zijevali, zijevale, zijevala |
1. | lagano otvarajući usta duboko udahnuti, a zatim produženo izdahnuti, ob. od pospanosti ili dosade |
2. | loše se zatvarati, loše prianjati; zjapiti |
3. | glupo gledati; zijati, zazjavati, blenuti, blejati |
4. | razdvajati se, praviti prevelik otvor, pasti u oči otvorom, naglo se ukazati kao otvor [pred nama je zijevao ponor] |