brȍć
brȍć m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | broć |
| G | broća |
| D | broću |
| A | broć |
| V | broću |
| L | broću |
| I | broćem |
| množina | |
| N | broćevi |
| G | broćeva |
| D | broćevima |
| A | broćeve |
| V | broćevi |
| L | broćevima |
| I | broćevima |
Definicija
bot., ob. u:
Frazeologija
⃟ tandara broć reg. pejor. kad tko izgovori glupost, kad izvali besmislicu; bubnuo i ostao živ
Onomastika
♦ pr. (nadimačko, koji je crvenkaste kose): Bróćo
Etimologija
✧ prasl. *brotjь (polj. brocz, češ. brot) ← lat. bractea
