zapúhati
zapúhati svrš. 〈prez. zàpūšēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. zàpūhān〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zapuhati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zapušem |
2. | zapušeš |
3. | zapuše |
množina | |
1. | zapušemo |
2. | zapušete |
3. | zapušu |
futur | |
jednina | |
1. | zapuhat ću |
2. | zapuhat ćeš |
3. | zapuhat će |
množina | |
1. | zapuhat ćemo |
2. | zapuhat ćete |
3. | zapuhat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zapuhah |
2. | zapuha |
3. | zapuha |
množina | |
1. | zapuhasmo |
2. | zapuhaste |
3. | zapuhaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zapuhao sam |
2. | zapuhao si |
3. | zapuhao je |
množina | |
1. | zapuhali smo |
2. | zapuhali ste |
3. | zapuhali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zapuhao |
2. | bio si zapuhao |
3. | bio je zapuhao |
množina | |
1. | bili smo zapuhali |
2. | bili ste zapuhali |
3. | bili su zapuhali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zapuši |
množina | |
1. | zapušimo |
2. | zapušite |
glagolski prilog prošli | |
zapuhavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zapuhao, zapuhala, zapuhalo | |
zapuhali, zapuhale, zapuhala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zapuhan, zapuhana, zapuhano | |
zapuhani, zapuhane, zapuhana |